*** ANALIZA ***
Seksom protiv Majke Crkve
U Vatikanu ništa nova – tako bi mogao sažeti ovaj post. Zašto je Crkva protiv kontracepcije i što je toliko loše u umjetnoj oplodnji? Oni znaju. Ja ne znam – pa pokušavam shvatiti. Sutra ću u anketiranje da vidim kako naša nacija stoji s poznavanjem života Isusa Krsta. Čekao sam strpljivo da prođe 6.6.2006. da ne bih ispao da sam ovaj post tempirao na taj „dan.“
Uglavnom, stvar je sljedeća: „Institucija obitelji je ugroženija više nego ikada.“ – navodi se u dokumentu iz Vatikana. Tamo još stoji kako Crkva oštro osuđuje kontracepciju, abortus, umjetnu oplodnju i istospolne brakove.
I dok sam u ekstremno rijetkim uvjetima spreman tolerirati neblagonaklone stavove Crkve prema abortusu i istospolnim brakovima, nikako ne mogu prijeći preko „zabrane kontracepcije i umjetne oplodnje“.
„Kondomi potiču širenje AIDS-a“ – veli Crkva. Naravno konkretnih dokaza nemaju, ali ističi kako je jasno da kondomi samo daju lažan osjećaj sigurnosti. Meni su i dalje vrlo pouzdani i sigurni, a i velikoj većini ljudi s kojima sam o tome razgovarao. Interesantno je da su velika većina njih vjernici – pa eto, nije da su posegnuli za preporukama Majke Crkve i odlučili se na apstinenciju nego svi koriste ovakvu ili onakvu kontracepciju. I ne – ti ljudi nisu u istospolnim zajednicama, nisu „nabrijani kontra Crkve“ i slično!
I onda tu je još i protivljenje Crkve umjetnoj oplodnji. Kažu:
Ako sam dobro shvatio, „istinsko ujedinjenje žene i muškarca“ je fin izraz za seks. To je i prirodni akt. Umjetna oplodnja je umjetan proces. Sve štima!
No ne štima jedna velika i bitna stvar.
Što je s ljudima koji ne mogu imati djecu? Kojima je umjetna oplodnja jedini način da imaju djecu, da uživaju u njima… Osobno ne razmišljam o obitelji i djeci. Ja još studiram i nekako mi je sve to daleko – no, unatoč tome, da mi se dogodio da ne mogu imati dijete (ili moja cura / žena), mislim da bih se odlučili za umjetnu oplodnju.
Pravo čovjeka je pravo na život. Život se može započeti i umjetnom oplodnjom, zar ne? Što je u tome loše? Zašto je to grijeh?
Licemjerni pojedinci iz Crkve imaju najmanje prava govoriti o tome. Dok s jedne strane voze Audije, orgijaju u istospolnim vezama, ili - što je za svaku osudu ulaze u „istinska ujedinjenja“ s djecom, a s druge strane nam propovijedaju o poniznosti, vjernosti i svemu što čini prave istinske i dobre vjernike koji vjeru žive duboko u sebi (bez potrebe da je koriste kao svakodnevni dekor).
I mali offtopic / najava…
Sutra ću s frendom napraviti malo istraživanje. Idemo sutra ujutro na Kaptol, Novi Zagreb, Črnomerec i još nekoliko lokacija u Zagrebu. Pitat ćemo slučajne prolaznike (vodeći računa o jednolikoj zastupljenosti po spolnim i dobnim skupinama) prije koliko je godina rođen Isus Krist. Kao točan odgovor ćemo prihvatiti sve odgovore koji budu upućivali na razdoblje u rasponu od prije 2000 godina +/- 10 godina. U Njemačkoj je provedeno slično istraživanje – i rezultati su bili zanimljivi. Kako će naša Katolička/Kršćanska nacija odgovoriti na vrlo jednostavno pitanje o Spasitelju, ostaje za vidjeti. Naravno, objavit ću rezultate na Blogeru.
Čitamo se…
07.06.2006. u 01:30 | 0 Komentara | Print | # | ^
Pozitvna diskriminacija žena
Dobio sam danas obavijest da L'oreal (oni što se reklamiraju s „jer ja to zaslužujem“) i UNESCO dodjeljuju 5 nagrada u iznosu 100 000 dolara po jednoj međunarodno priznatoj znanstvenici iz pojedine regije za osobite doprinose u fizici i kemiji. Priča se o „pozitivnoj diskriminaciji“.
E sada, kako takve vjerojatno ne čitaju Bloger, a ako ga i čitaju, onda su definitivno upoznate s ovim Natječajem, ja sam ga svejedno odlučio podijeliti sa svojim čitateljicama i čitateljima kako bih samo istaknuo činjenicu da se danas ženama nude mogućnosti o kojima su nekada samo mogle sanjati – dokaz je to da se ovaj svijet polagano izjednačuje po pravima i obvezama muškaraca i žena – i to je baš dobro.
No, postoji tu još jedan potencijalan problem – primjerice – već spomenuti L'oreal i UNESCO, Google pa i naš Sabor su uveli posebne poticaje za žene (ovo s poticajima tako glupo zvuči i podsjeća na one poljoprivredne poticaje ministra Čobankovića, ali nije mi to bila namjera dovoditi u vezu jedno s drugim, iako su veći poticaju za žensku telad nego mušku i u toj priči)…
Ideja je tih „poticaja“ da se potakne žene na aktivnije bavljenje znanošću, IT-jem, politikom – i to se javnosti prezentira kao borba protiv diskriminacije dok se istovremeno ta borba naziva „pozitivnom diskriminacijom“.
Pa kako je moguće da diskriminacija bude pozitivna? Idemo se za jednakost i veća prava boriti tako da ćemo jednu društvenu skupinu diskriminirati – pozitivno ili negativno – mislim da je to sasvim svejedno.
Bojim se da je to skakanje samom sebi u grlo. I dok podržavam većinu ovakvih građanskih inicijativa i slažem se s njima, nisam siguran da je „pozitivna diskriminacija“ uopće pametna jer… diskriminacija i je i dalje samo i jedino – diskriminacija.
Čitamo se…
Nema više IskonPortala
Danas je T-HT kupio Iskon. Pričalo se o tome već neko vrijeme. Ni IskonovPortal nije više Iskonov Portal već je iPortal. Ni adresa više nije ista… Više ništa nije kao prije… Eto, osvrćem se i na ovaj događaj
Nego, upišite vi u svoje web preglednike www.net.hr ili iportal.net.hr i što vidite? IskonPortal? E, pa ne vidite. Vi gledate u iPortal. Skužite da je brand izmijenjen.
Ajmo sada na dno stranice… što nam tu piše: 2002 -2006 AdriaticMedia. I još jedan posljednji pogled u naslovnu traku vašeg web preglednika – piše iPortal.
Tako je – nema više IskonPortala. T.HT je progutao u utorak svojeg najvećeg i najizravnijeg konkurenta za gotovo 14 milijuna eura. Kažu da je to dobro za Iskon. Kako ljudi neće biti otpuštani već da će se brojka od 111 stalno zaposlenih možda i povećavati u skladu s rastom kompanije. AdriaticMedia je preuzela ono što je nekada bio Iskonov Portal.
Meni osobno jako žao zbog ovih događaja. Srećom je ipak Portal ostao izvan T-HT-ovog apetita – no više se neće nalaziti na adresi www.iskon.hr premda će, koliko sam čuo., još neko vrijeme svi pristupi na www.iskon.hr biti preusmjeravani na www.net.hr odnosno na iPortal.
Mnogi su se požalili kako je ovo čisti monopolizam – kako je moguće da jedna tvrtka kupi svojeg najvećeg prozivnika. Pokušajte zamisliti da Microsoft kupi Google ili Yahoo – no ta su tržišta mnogo veća od naših i tamo nema samo jedan jedini i svemoćni Telekom.
I umjesto da se sada upuštam u neke duboke analize oko posljedica koje bi na naše telekomunikacijsko tržište mogla imati ova transakcija, samo ću s vama podijeliti svoju tugu jer je Iskon kakvog smo poznavali nestao. Naravno, još uvijek su isti ljudi tamo, ista divna služba za podršku korisnicima (KOPO uz kojeg me vežu neke osobne i vrlo drage uspomene) i sve je to to – ali ipak ništa nije kao prije. Uh koja patetika – ne treba pretjerivati.
Pitanje tko je sljedeći na meti T-HT-a? U skoro vrijeme nitko – sada imaju još veći tržišni udio – Iskon – mali princ u narančastom je sada postao dio Ljubičastog T-imperija.
Tko će ovom Imperiju uzvratiti udarac?
Čitamo se…
Najslabija karika
Prijaviš se. Odgovoriš točno na prvo pitanje telefonom i…Onda te nazove neka cura. I počne postavljati pitanja. Puuuuuno pitanja… Pitanja koja su raznolika. Evo kako je bilo meni danas…
Prijavio sam se negdje prošlog tjedna ja mislim. Ne znam točno datum. Gledao sam sve one likove i pomislio: „Hehe, pa ti znaš 100 puta bolje od ovih ovdje!“. Istina je, stvarno sam načitan, a to nikako da iskoristim za nešto pametno. A da, kviz je baš specijalno mjesto za takvo nešto. No nema veze.
Dakle, postupak je sljedeći – nazovete onaj broj 060 801 801. I onda vam tamo govorni aparat sve lijepo objasni (ide vrlo polako kako bi izmuzlii što više novaca od vas). Ja sam zvao samo jednom. Prvi put u životu do sada. Postavit će vam neko kvalifikacijsko pitanje i ponuditi 4 odgovora na njega. Mog su frenda pitali: „ Koliko traje poluvrijeme rukometne utakmice2?“. Odgovorite li točno, a teta s one strane žice će vam to odmah i reći, učinili ste prvi korak.
Onda bi trebali imati nešto sreće da vas izvuku među 30 sretnika. Ja sam se, kao što sam rekao, prijavio samo jednom. I tako, 4-5 dana kasnije možete očekivati poziv.
Mene je nazvala neka cura. I onda je počelo… Imate li osobnu uz sebe? Donesite ju! Koji je broj osobne? Koji je vaš JMBG? Koliko imate godina (hej zar to ne možeš vidjeti iz JMBG-a, ali ok nije ona prijavljena za Kariku već ja)? Koliko ste visoki? (dang, ovo mi je bilo najjače – što je sad bitno koliko sam visok!). Jeste li kažnjavani? Vodi li se protiv vas u ovoj zemlji ili negdje u inozemstvu krivični postupak?… Mislim ono… kužim da se televizija mora osigurati da im pred kamere ne dođe neki kriminalac ili čovjek mutne prošlosti (od ovog su izuzeti samo političari i crkveni dostojanstvenici – ono mogu na TV kad god žele). Gdje radite? Što studirate? Znači li to da radite i paralelno studirate? Ok, pomislih, ovo su bila ta formalna pitanja, dajte sad nešto konkretno…
I onda je počela filozofija. Kakvom osobom sebe doživljavate? Opišite nam svoj karakter? (sad me već počelo biti strah, tko je to mene nazvao, kroz glavu mi lete one slike Freuda i onog „psihijatrijskog kauča“). Kakvi ste kao osoba u društvu? Što očekujete od sudjelovanja u kvizu? (Sad sam tu trebao dati neke BigBrotherovski odgovor tipa - da me primijete poslodavci budući, kak sam kul i sexy i dobro zgledam i sve tak'…). Jeste li u braku ili vezi?
Dobro više i kad su završila ova ispitivanja postavila mi je cura 5 pitanja za koja je odmah rekla da nisu uopće bitna za moj daljnji plasman (yeah, right!). I ja, pametan kakav jesam, odgovorio sam točno na njih sva. Ova su pitanja bila vezana uz kviz – bila su pitanja iz područja sporta, kemije, geografije i povijesti.
E hajmo se sad dogovoriti za snimanje… dala cura nekoliko termina – pravo u sred ispitnih rokova. Kaže ona - Nemate valjda svaki dan ispite! Ma, nemam samo kad ćemo naći neki dobar termin. Ajd' ajd' dogovorili smo i taj neki termin. Tražila me sve moje moguće brojeve mobitela i telefona. Adrese… sve zna o meni… osjećam se golo. Razotkriveno…
I tako, sada ja čekam dan kada će me opet nazvati ta cura da dogovorimo još neke detalje (nije pitala koliko kila imam, broj cipela…sigurno ih na HTV-u i to zanima).
U svakom slučaju držat ću vas informiranima o mojoj novoj misiji „Karika 2006“.
Čitamo se
Hrvatska - Iran 2:2 (zar stvarno??)
Kao i veći dio muškog dijela hrvatske nacije i ja sam danas s društvom gledao utakmicu naše vrste i Irana. Pa ja ovako nešto dosadno nisam imao priliku gledati još od vremena proslave rođendana prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Zbilja, do samog kraja sam mislio kako ovu utakmicu neću pamtiti po ničemu. Sve do samog kraja – ili da bolje kažem – do pred sam kraj.
Sudac je donio odluku da se igra dodanih 5 minuta sudačke nadoknade. OK; kužim, čovjeku je danas zadnji put da sudi i oprašta se od sudačke karijere pa želi na travnjaku ostati što je moguće duže vremena.
Premda stvarno navijam za Hrvatsku 
i ne želim ispasti jedan od „onih“ kvazinavijača što koriste svaku priliku da pljuju po reprezentaciji ako ona nije na „nivou“ – ovo što sam danas vidio moram reći da je u meni pobudilo neke sumnje.
Iranci su poveli i vodili 2:1 duuuugo vremena. I onda tih 5 minuta nadoknade. Pa onda penal – pogodak – i rezultat je 2:2.
Tišina. Nema nekog drastičnog oduševljenja. U zraku je neki čudan osjećaj – ovaj gol nije bio zaslužen – složili su se moji prijatelji, izbornik Kranjčar suzdržan u ocjenama utakmice, izbornik Ivanković nije oduševljen. Kaže – za Iran bi ovo bila povijesna pobjeda!
No, eto… svakomu njegovo… utakmica bez boje, okusa i mirisa koja je samo ostavila mjesta za sumnju na kraju. Nikome to nije bila želja – ali želje su jedno, a nogometna stvarnost nešto drugo.
Pogledao sam Simpsone nakon utakmice da se malo opustim. I upalilo je.
A tijekom utakmice sam se ipak imao prilike dobro nasmijati i gafovima komentatora koji je u više navrata dozivao "tek ušavšega igrača" 
Čitamo se…
Kontraplan - danas na HTV-u
Znam da ovo gotovo nitko neće pogledati, a malo tko će i pročitati ovaj blog, no svejedno - morao sam ovu najavu objaviti:
Zašto je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti odbila Radmana, Jonjića i Veselicu i je li taj skandal najbolji pokazatelj da HAZU treba raspustiti? Je li i ovaj slučaj pokazao da je znanstvena zajednica inficirana političkim i klanovskim podjelama te da nije sposobna povesti Hrvatsku u toliko proklamirano društvo znanja?
U Kontraplanu Dubravka Merlića polemiziraju znanstvenici Ivan Đikić i Matko Marušić, te akademici Vlatko Silobrčić i Vladimir Paar.
Vjerujte mi na riječ ovo bi moglo biti vrlo zanimljivo. Poznavajući reputaciju prof. Đikića, ali i, hm, najblaže rečeno "elokventnost" akademika Paara, vjerujem kako ono malo gledatelja koji se odluče ovo pogledati neće bit' zakinuti za zanimljivu večer.
A ako vas ne zanima, postoji HTV 2, RTl, Nova... 26.05.2006. u 19:57 | 2 Komentara | Print | # | ^
Sorry Tesla, omaklo nam se...
Zagrebačko gradsko vijeće je obznanilo posthumnu ispriku Nikoli Tesli, jednom od pionira modernog električnog inženjeringa, zbog neprepoznavanja njegove genijalnosti - piše danas portal CroEos .net
Vijeće se je sastalo u srijedu, točno 114 godina nakon što je Tesla tadašnjeg gradonačelniku Zagreba predstavio ideju o uvođenju električnog osvjetljavanja gradskih ulica.
Gradske vlasti nisu imale sluha za mladog izumitelja i odbile su njegov projekt, da bi 15 godina kasnije uveli električno osvjetljavanje.
„Bio je prisiljen otići u inozemstvo, ali i dalje nije zaboravio svoju domovinu“, izjavila je Tatjana Holjevac, čelnica općinskog vijeća.
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić je izjavio da se glavni grad sjeća Tesle s ponosom dok je obilježio 150. godišnjicu njegovog rođenja otkrivanjem spomenika Tesli.
Sa 28 godina, Tesla se seli u Sjedinjene Američke Države gdje je njegova genijalnost došla do punog izražaja, stvorivši ogromnu količinu raznih izuma, od kojih je najpoznatiji motor na izmjeničnu struju, koji se koristi i danas.
Hrvatska i susjedna Srbija obilježavaju godišnjicu Teslinog rođenja, budući da je Tesla srbin, rođen u Hrvatskoj.
U međuvremenu, američki predsjednik George W. Bush je odgovorio na poruku predsjednika Republike Hrvatske, Stipe Mesića u kojem ga obavještava o događajima vezanim uz obilježavanje godišnjice.
„Nikola Tesla je dokaz da stvarna veličina nadilazi nacionalne granice i različitosti“, izjavio je predsjednik Bush
Kad bakice prolupaju...
"Dvije bakice dizale police osiguranja na beskućnike i onda ih ubijale autom" - evo da nisam sam pročitao ne bih vjerovao. Ne znam jel smješno, jel tragično, ili je negdje na pola puta pa je tragikomično... u svakom slučaju...
Riječ je o bakicama koje se zovu Olga Rutterschmidt (73 godine) i njezina frendica Helen Golay (nešto starija gospođa od 75 godina). Nisu baš u cvijetu mladosti - no to ih nije spriječilo da dignu police osiguranja za 19 ljudi i onda ih pokušavaju autom pogaziti i ubiti.
Naravno sve se događalo u San Franciscu. Ove naše bakice u Zagrebu su dobre i drage gospođe - OSIM ako im niste sjeli na mjesto u tramvaju, no to je sad jedna druga priča.
Više o opasnim bakicama imate na: http://www.time.com/time/nation/article/0,8599,1197403,00.html
Čitamo se...
Vrbniče nad morem - bez cica i guzica
Evo, sutra na Vrbink stižu "čedne ploče" - oznake koje će označavati i sugerirati da se nije dobro u kupaćim kostimima i gaćicama prošetavati po tom mjestu. Dakle, nema cica i guzica u dijelovima ovog mjesta.
Baš!
A tko će zabraniti da se prošetavaju golaći i polugolaći po Vrbniku?
Nitko!
Da - nitko. Naime - ploče će imati, valjda, samo nekakvu kvaziulogu da sugeriraju kako se ne bi smjelo šetati po Vrbniku. Nitko neće biti kažnjen - nema kazni, policajaca ili nekakvih komunalaca koji će doći do vas i opomenuti vas, napisati vam kaznu... I koji je smisao cijele priče - pa navodno u tome da bi svatko od nas trebao po svojoj savjesti i bontonu i moralu .... odlučiti kako će se prošetavati po "zaštićenim zonama Vrbnika".
No, ono što je tu interesantno (a možda, zapravo i nje) je da je ova inicijativa došla od strane Crkve jer je generalni vikar Krčke biskupije Ivan Kordić zaključio da je sit cica i guzica koje mu se prošetavaju pred crkavama. I rekao je: STOP! Brzo se požalio Krčanima, Vrbničanima i ostalim otočanima - na što su ovu reagirali u maniri krotkom pastira gotovo momentalnim prihvaćanjem inicijative. I eto... kao epilog, sutra stižu ploče iz Varaždina na Vrbnik.
Lijepo je kako se neke odluke u ovoj našoj zemlji mogu brzo provesti - no, očito, potrebno je da se upetlja i Crkva. Bez njih nema ničega.
Pa da Crkvi olakšam ono što trebaju napraviti u budućnosti sastavio sam mali popis koji se može proširiti sa zadacima:
1. Zabraniti prikazivanje Da Vincijevog koda u kinima u Hrvatskoj. Čujem da se u Zagrebu već prikazuje, moj prijatelj Darko ga valjda baš u ovim trenucima gleda s curom. Poganin jedan! Sam je dozvolio da mu se mozak ispire. Kardinal Bozanić, gradonačelnik Bandi ć -pa zar ćete samo šutjeti i gledati kako se mladež obmanjuje??? Ježuš, Marija!
2. Svim fakultetima (a prvo onom krivovjerničkom FOI-ju u Varaždinu) i školama i ostalim institucijama treba oduzet imovinu i vratiti je majčici Crkvi. Pa zaboga, nećemo valjda gledati da nam se djeca obrazuju, a jadni župnici i sinovi i kćeri Crkve na kiši stoje jadni bez krova nad glavom. Brzo - hitan povrat imovine Crkvi!
3. Zabraniti rad nedjeljom. Ma i subotom. Ma znate što - nek' nitko ne radi. Nek' se svi Bogu mole i svima nam bude dobro. Evo meni je jedan klerik rekao "Blago siromašnima, njihovo je kraljevstvo nebesko!" - pa kud ćeš lakšeg načina da nekog osiromašiš (i time mu, jel', osiguraš, Kraljevsko nebesko) nego da mu zabraniš rad. Nema rada - nema novaca - nema materijalne ovisnosti i svi smo siromašni i sretni i idemo u Kraljevstvo nebesko.
4. Zatražiti od HTV/RTL/Nove kao televizija s nacionalnom koncesijom da se svakog dana emitira vjerski program u trajanju od 8 sati - i to tako da kad onaj na HRT-u završava da počinje onaj na RTL-u, a nakon njega na Novoj- Time će se zadovoljiti potrebe vjernika u ovoj našoj čistoj katoličkoj zemlji.
5. Slobodno dodajte svoj prijedlog, jamačno ih imate dosta.
Ovo društvo hitno treba promjene - neka Crkva bude generator istih. Pa makar počeli sa skirvanjem cica i guzica u Vrbniku nad morem.
Čitamo se...
Day after...
Naravno, naslov se odnosi na dan nakon referenduma u Crnoj Gori. Sad kada su se strasrti malo smirile i rezultat referenduma je de facto poznat i jasan, vrijeme je za sažetak i malo promišljanja što nas očekuje u budućnosti.
Dakle, od jučer na karti Europe imamo dvije nove države - Crnu Goru i Srbiju. Naš je predsjedik Mesić najavio kako će Hrvatska priznati Crnu Goru - Srbiju neće posebno priznavati jer je Srbija sukcesor (sljednica) ranije Državne zajednice Srbije i Crne Gore pa kao takva ima već međunarodnu priznatost.
Što ovo znači za Crnu Goru - konkretno, čini se da će ovime Srbiji pripasti sve medalje osvojene na raznim sportskim natjecanjima i slično. Ono, međutim, što zanima neke od mojih kolega je vezano uz Svjetsko provenstvo u Njemačkoj - čija će se himna svirati? Znači li to da će Srbi i Crnogorci zajedno slušati himnu zemlje koja više ne postoji? Naime, malo je vjerojatno da će se slušati "Bože, pravde"... Dodatno, već su izabrani i odlučeni parovi za Euro 2008 - i tamo je isto Srbija i Crna Gora - nešto što od danas više de facto ne postoji, ali de iure će postojati još neko vrijeme... No ovo je Balkan, područje poznato po povijesnoj ironiji i kakav god ishod bio, neće biti posebno iznenađujući.
Dakle, Srbija je od danas neovisna. Crna Gora također. Jučer sam pisao (hehe i to prvi u Hrvatskoj) kako je Vuk Drašković najavio povratak Srbije rojalizmu - žele biti kraljevina. Tko će biti kralj - ne zna se, budući da Karadžorđevići ne znaju Srpski jezik... Iskreno - smatram da od rojalizma u Srbiji neće biti ništa. To je eventualno mogi proći 1991. no od tada je Vuk Drašković izgubio reputaciju u narodu.
Kako su Hrvati dočekali neovisnost?
Pa osim što sada imamo još jednu zemlju s kojom graničimo (Slovenija, Madžarska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Italija), i osim što neki tvrde da ćemo zbog toga imati bolje šanse na Eurosongu 
nekih većih promjena neće biti.
Rado bih ostao još malo analizirati ovu situaciju, ali upravo gibam na poslovnu večeru (uh kako to opasno zvuči). Naime, pitali me moji prijatelji zašto nikad na blogu ne pišem o poslu koji radim, gdje radim jer kao "radiš u za super firmu, ljude bi zanimalo". No eto... uz studij i puno radim. Da, radim za odličnu tvrtku u kojoj se osjećam odlično i sve je za pet. Možda jednom i kažem o kojoj tvrtki riječ.
Čitamo se!